“Hrvatskoj javnosti, posebice braniteljima i našim suborcima u Republici Hrvatskoj, unatoč svim problemima kroz koje hrvatski narod proteklih godina i desetljeća prolazi, ne jenjavaju jalove rasprave o prošlosti, o Drugome svjetskome ratu, o NDH, o Jasenovcu, o ustašama, četnicima, partizanima, Bleiburgu i križnim putovima, o bezdanima i jamama u kojima počivaju desetci i desetci tisuća razoružanih hrvatskih vojnika, civila, žena, djece i staraca.

Povrh Štrigove, jednog od najljepših hrvatskih naselja, a može se reći i gradića, nalazi se Repova šuma, koja je nekada bila u vlasništvo jedne obitelji, a nakon II. svjetskog rata postalo je grobište običnih ljudi koje su pripadnici Komunističke partije dali poklati, a krvnici su bili njihovi suradnici, domaći i sa strane.

Tu su u zajedničku grobnicu pokopane žrtve poratnih likvidacija poubijanih ožujka 1947. u šumi kraj groblja u Štrigovi.

Poginuli hrvatski branitelji nakon ekshumacije i identifikacije, kao i umrli hrvatski ratni vojni invalidi i hrvatski branitelji imaju pravo na ukop uz vojne počasti

Pravo na ukop i vojne počasti imaju:

  • smrtno stradali hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz članka 6. stavka 1. točke a) i b) Zakona nakon ekshumacije i identifikacije
  • umrli hrvatski ratni vojni invalidi iz Domovinskog rata
  • umrli hrvatski branitelji iz Domovinskog rata.

U određenim slučajevima kad niste u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe, imate pravo na jednokratnu novčanu pomoć u najvišem iznosu od 3.326 kuna

Kao član obitelji smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, hrvatski ratni vojni invalid ili hrvatski branitelj imate pravo na jednokratnu novčanu pomoć u slučajevima kada niste u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe zbog:

Poštujući slobodu izražavanja i umjetničkog izričaja, Društvo "VERETAN" smatra neprihvatljivim isticanje simbola pod kojim se krajem i po završetku II. svjetskog rata izvršio genocid na hrvatskim narodom, te je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku i pod kojim su u Domovinskom ratu počinjeni brojni krvoločni zločini, nezapamćeni u Europi posije II. svjetskog rata.

Republika Hrvatska ima propisane službene državne simbole u kojima nije zvijezda petokraka, kukasti križ (svastika), slovo "U" s krilcima, šahovnica s prvim bijelim poljem, iako su sve to simboli koji su kroz povijest korišteni u Hrvatskoj.

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske raspisalo je u srijedu, 30. rujna 2020. godine javni natječaj za ugovorni prijam 160 kandidata, odnosno kandidatkinja za vojnika/mornara u djelatnu vojnu službu u trajanju od dvije godine s početkom službe 3. studenog 2020. godine. Probni rad traje šest mjeseci, a kandidatkinje i kandidati moraju ispunjavati uvjete za prijam u Oružane snage Republike Hrvatske koji su propisani člankom 34. i 35. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19).

 Temeljna ideja projekta „DA SE NE ZABORAVI – DAN MEĐIMURSKIH BRANITELJA“ koji su prepoznali i prihvatili kao značajnog za opće javno dobro Ministarstvo hrvatskih branitelja, Međimurska županija, Općina Gornji Mihaljevec i trgovačko društvo „Međimurske vode d.o.o.“ je da se obilježavanje značajnih datuma iz Domovinskog rata aktualizira u malim sredinama, gdje je oko 12% populacije sa statusom branitelja.

Moram malo komentirati i zahvaliti se u svoje ime svim sudionicima koji su pristupili prosvjednom skupu na Koranskom mostu.. i to od HOSA. pa do svih ostalih ratnih postrojbi... Pokazali smo svoju složnost i odlučnost da smo opet jedinstveni i složni u obrani nam našega grada ukoliko je to potrebno... 

Tako i ovoga puta u sprečavanju paljenja lampiona za poginule srpske četničke teroriste od strane nekih srpskih organizacija koji su imali i namjeru da sa tim svojim planom ujedno izvrše i provokaciju...

Tamo sada već daleke 1991. godine kad su se ratni bubnjevi čuli diljem Jugozapadne Europe koje je odašiljala Srbija krijući se iza imena Jugoslavije s ciljem stvaranja Velike Srbije, Međimurci su rekli „dosta“!

Među prvima u Hrvatskoj su svojim tijelima stali pred tenkove JNA koji su išli u agresiju na Sloveniju, a velikom hrabrošću i ljubavlju branili su svoju domovinu, pa i ne začuđuje što je Međimurje bilo su već sredinom rujna 1991. tj. na današnji dan prije 29 godina prvo potpuno oslobođeno područje Hrvatske.

Teško je u nekoliko rečenica ispričati sva sjećanja, sva događanja, a i često prebrzo zaboravljamo da je bilo i teže. Tamo sada već daleke 1991. godine kad su se ratni bubnjevi čuli diljem Jugozapadne Europe koje je odašiljala Srbija krijući se iza imena Jugoslavije s ciljem stvaranja Velike Srbije, Međimurci su rekli „dosta“!

Među prvima u Hrvatskoj su svojim tijelima stali pred tenkove JNA koji su išli u agresiju na Sloveniju, a velikom hrabrošću i ljubavlju branili su svoju domovinu, pa i ne začuđuje što je Međimurje bilo su već sredinom rujna 1991. tj. na današnji dan prije 29 godina prvo potpuno oslobođeno područje Hrvatske.

Hrvatski svjetski kongres uputio je “Zahtjev za ukidanje komunističkih simbola, oznaka i proslava obljetnica u Republici Hrvatskoj” Predsjedniku Republike Hrvatske, Hrvatskom saboru, Vladi Republike Hrvatske, Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, Ministarstvu kulture i medija, Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Hrvatskoj akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatskom institutu za povijest, Matici hrvatskoj, Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine.

Zahtjev kojeg potpisuje predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa Vinko Sabljo prenosimo u cijelosti…

Hrvatski Gandhi i hrvatski mirotvorac, nadimci su dr. Ivana Šretera, liječnika rođenog u Pakracu a ubijenog tko zna kada i tko zna gdje. Jedino nedvojbeno jest da je dr. Šreter otet na današnji dan (18. kolovoza), no to svakako nije datum njegove smrti jer je posljednji put viđen živ 29. kolovoza 1991… Ivan Šreter se nakon izbijanja velikosrpske pobune kao član HDZ-a i predsjednik regionalnog kriznog štaba za zapadnu Slavoniju istaknuo načinom pružanja otpora velikosrpskoj agresiji koji je uključivao pozive pobunjenim Srbima na mir i prestanak terora. U to vrijeme, Šreter je bio ravnatelj bolnice u Lipiku, a svaki atom svoje energije utrošio je u smirivanje strasti i rješavanja političke napetosti mirnim, ljudskim pristupom.

Uzimam si za pravo komentirati govor premijera Plenkovića u Kninu na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2020. godine, jer on i njegova centralno-lijeva stranka sebi, očito, uzimaju za pravo uznemiravati velik broj Hrvata na najveći hrvatski državni praznik. Mnogi su u prvi mah ostali zbunjeni govorom g. Plenkovića. Zašto je tome tako? Zašto smo se nekako čudno osjećali kada smo čuli ili pročitali taj njegov govor, zašto je nešto duboko u nama bilo revoltirano i čak poniženo, kao da nam je nešto oduzeto ili nametnuto?
Zato što su nam pokušali oduzeti pravo da punim srcem i plućima slavimo najveću, najčasniju i najvažniju hrvatsku vojnu pobjedu koja nam je osigurala, ne samo mir i sigurnost, nego i vlastitu državu nakon mnogih stoljeća.

Ovogodišnja proslava Vojno-redarstvene operacije Oluja ponovno aktualizira temu opraštanja i pomirenja. Kako, gospodine Ćorić,  gledate na  to?

Ljudski i vjerski gledano, oproštenje nema alternative, ali cijeli je niz psihičkih i tvarnih uvjeta da do njega dođe. Jedan od prvih je potreba družine vremena za kakvu takvu  normalizaciju odnosa. Čitam kako jedan lijevo navijački povjesničar vrlo površno ističe, kako Hrvatska kasni 20 godina u hrvatsko-srpskim odnosima. Kao što zna biti jednostran u interpretacijama povijesnim činjenicama, eto ga sada bubnu i u ovakvima.

  1. Pao lažni mit o “antifašističkom ustanku” u Srbu 27. srpnja 1941.
  2. Završena ekshumacija iz jame Jazovka
  3. Bojnu Čavoglave proglasiti himnom hrvatskih dragovoljaca!
  4. Mario Filipi: Ako ne budemo jedna duša, Hrvatskoj se ne piše dobro

Stranica 5 od 6