Crnogorske partizanke strijeljale 180 domobrana

Prilikom velikih masovnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima s Titom na čelu 1945. godine, iz Maribora su preko Zidanog Mosta dovozili zarobljenike u zatvorenim marvenim vagonima pod pratnjom naoružanih partizana preko Velikog Trgovišća na likvidaciju u Maceljsku šumu, a o tome svjedoči živi svjedok gospodin Zvonimir Zorić...

Nakon toga su jamu zatrpali. Kasnije je na tome mjestu bio vrt za djelatnike željezničke postaje, a najzad su na tome mjestu i nad tim mučeničkim kostima podigli stambenu zgradu. To znaju svi stariji ljudi u Velikom Trgovišću i okolici...

Prilikom velikih masovnih zločina jugoslavenskog komunističkog režima s Titom na čelu 1945. godine, iz Maribora su preko Zidanog Mosta dovozili zarobljenike u zatvorenim marvenim (stočnim) vagonima pod pratnjom naoružanih partizana preko Velikog Trgovišća na likvidaciju u Maceljsku šumu, a o tome svjedoči živi svjedok gospodin Zvonimir Zorić, koji se je uspio spasiti 18. svibnja 1945., oko 19 sati bijegom iz jednog transporta u Velikom Trgovišću, koji se poslije nastanio u Zagrebu…

Velikom Trgovišću, između željezničke postaje i kuće u kojoj su bili stanovi željezničkih djelatnika, početkom travnja 1945. godine, pala je bomba i načinila veliki krater. Kada se je jedna skupina hrvatskih domobrana polovicom svibnja 1945. godine, vraćala iz Slovenije svojim kućama u Slavoniju i došla do Velikog Trgovišća, domaći su partizani tražili da ih sve pobije grupa crnogorskih partizanki koje su tamo boravile. Sve su ih postrijeljale i mrtve pobacale u krater. Tada su partizani naredili seljacima da voze živo vapno i da ih posiplju.

Nakon toga su jamu zatrpali. Kasnije je na tome mjestu bio vrt za djelatnike željezničke postaje, a najzad su na tome mjestu i nad tim mučeničkim kostima podigli stambenu zgradu. To znaju svi stariji ljudi u Velikom Trgovišću i okolici. Po pričanju pučanstva, tamo je pobijeno između 150 i 180 domobrana, a o tome sam pismeno izvijestio Saborsku komisiju za istraživanje ratnih i poratnih žrtava još 19. srpnja 1990. godine.

 

Mladen Šafranko (član partizanske pratnje koja je nadgledala pogubljenje), svjedočio je da su dobrovoljci imali lozinku“Sve cigare popušili, šaljite novih 80 ili 100 komada.” Slali su je po kuriru iz Maceljske šume na pilanu u Đurmanec, a to je značilo da su pripremljene jame za toliki broj mučenika koji su čekali za otpremu. Jame su kopali i zatrpavali okolni povjerljivi seljaci, a djeca su im donosila hranu po nalogu Vojne i Civilne OZN-e iz Krapine.

Izvor: Fran Živičnjak, U vječni spomen – Na hrvatske vojnike, svećenike i franjevce i sve hrvatske mučenike pobijene u svibnju i lipnju 1945. godine, na prostorima Maceljske šume kod Krapine i logorima u Mirkovcu kraj sv. Križa-začretje i Oroslavlju, (4. dopunjeno izdanje), Udruga Macelj 1945., Zagreb – Đurmanec, 2018./komunistickizlocini.net

Braniteljski portal