U ponašanju vladajućih ovih dana se primjećuje pokušaj kriminalizacije dijela hrvatskih branitelja, konkretno onih koji su pripadali Hrvatskim obrambenim snagama. To je pokazao predsjednik Milanović koji je otišao s obilježavanja obljetnice akcije Maslenica, kao i premijer i članovi njegove vlade koji su pojavljivanje legalnog znakovlja dijela hrvatskih branitelja nazvali “provokacijom”. Time su najviši državni dužnosnici doveli u pitanje svoju zahvalnost prema onima koji su državu obranili i oslobodili. Kao opravdanje za takav nastup navode se optužbe za povezanost pojedinih slogana s ustaškim režimom.

Stavljajući hrvatske branitelje u kontekst ustaškog režima, s kojim hrvatski branitelji nemaju nikakve veze, aktualni predsjednik i Vlada – i Plenković i njegovi koalicijski partneri – zapravo čine upravo ono što je tijekom Domovinskog rata činila velikosrpska propaganda?

Možemo li govoriti čak i o krivotvorenju novije hrvatske povijesti i iskrivljavanju prave istine o Domovinskom ratu? I to na isti način kako je to činila velikosrpska propaganda?

Snimka Mimohoda hrvatskih vojnika u Splitu 1993. pokazuje da su pozdrav kojeg vladajući danas dovode u pitanje legitimno koristili hrvatski branitelji za vrijeme Domovinskog rata. I tada to nije bilo sporno. Po medijskim objavama riječ je o 4. Gardijskoj brigadi u Splitu.

Milanović kao premijer nije zabranio simbole koji mu sada smetaju

 “Koji je smisao u tomu da se i 2021. dižu optužnice HOS-u, u nekoj vrsti inverzije slučaja “car je gol”. Gdje su s predsjednikom države bili zagovornici zabrane simbola HOS-a, čak i ne ratnih devedesetih, već one četiri godine premijerskog mandata kad je “predsjednik s karakterom” kao premijer mogao, ali nije imao petlje, srca ili interesa nešto poduzeti? Na 20. obljetnici akcije Oluja, ratna zastava HOS-a bila je u vojnom mimohodu, ali tada ni on nije zanovijetao. Niti je što poduzeo kad su njegovi ministri, bivši ratnici, pjevali pjesme s “ustaškim obilježjima”.

Možda je sada politički sazreo nakon što je vodio unutarnje bitke sa samim sobom kao nekoć Stjepan Mesić nakon svojih proustaških govora. I na 26. obljetnici VRO Maslenica 2019. u Zadru bila su osmorica pripadnika HOS-a svaki s ratnim stijegom HOS-a. Ali, te godine nije bilo izvješća o sudionicima s “ustaškim obilježjima”. Štoviše, foto-izvještaj o tomu našli smo jedino na stranici Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga. Što se 2021. dogodilo? Došao je novi šef države, izveo igrokaz, izdao zapovijed i s vojnicima otišao ne odavši u ime RH počast poginulima na Maslenici. I gle čuda. Progledao “car” i s njim mnogi progledaše pa kliču: “Vidi nose ustaška obilježja!”.

Svi se sada pitaju što pripadnici HOS-a rade na Maslenici, premda je u nastavku te akcije IX. bojna HOS-a od ožujka 1993., 43 dana branila Škabrnju. U definiciji dragovoljca Domovinskog rata u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz 2001. izrijekom se spominju pripadnici HOS-a. Poštujmo zakone i ne okrećimo se kako politički vjetrovi pušu, pisao je Marinko Jurasić za Večernji list.

A o aktualnim optužbama kojima se napada hrvatske branitelje za Narod.hr nedavno je govorio i dr. sc. Ante Nazor.

“Najmanje što možemo učiniti je izraziti zahvalnost svima koji su časno branili Hrvatsku, a poginulim braniteljima pokloniti se u tišini i s poštovanjem. I ne dijeliti ih! Na kraju, kad bi se amblem HOS-a zabranio, to ne bi promijenilo činjenicu da su hrvatski branitelji i pod tim znakom branili Hrvatsku, i to ne samo do 1992., ali bi zakonska odluka hrvatske vlasti, odnosno hrvatskih pravosudnih tijela o njegovoj zabrani otvorila prostor raznim manipulacijama pravnog karaktera i sugerirala da se Hrvatska srami dijela branitelja, koji svojim časnim sudjelovanjem u obrani države i domovine to nisu zaslužili.”, istaknuo je, a i opisao kontekst akcije Maslenica i kako su HOS-ovci preuzeli obranu Škabrnje nekoliko dana nakon njezina oslobođenja:

 “Operacijom „Gusar“, odnosno „Maslenica“, kako se naziva u javnosti, hrvatske snage su od 22. do 27. siječnja 1993. oslobodile dio strateški važnog okupiranoga područja u zaleđu Zadra (Maslenički most, Zračna luka u Zemuniku) i Velebita. Odmah potom, 28. siječnja, u zasebnoj akciji oslobođena je Hidroelektrana „Peruća“ nedaleko od Sinja. No, u javnosti je manje poznato da su oslobođeni teritorij u operaciji „Maslenica“ hrvatski vojnici i policajci obranili uz iznimno velike žrtve u teškim i dugotrajnim borbama protiv “SVK” i srpskih dobrovoljačkih jedinica pridošlih iz BiH i Srbije, koje su krajem siječnja 1993. krenule u snažan protunapad. Upravo stoga što bi uspjeh spomenutoga protuudara srpskih snaga poništio rezultate operacije „Maslenica“, pa čak ugrozio i sam Zadar, ne smiju se zanemariti borbe koje su uslijedile krajem siječnja, tijekom veljače i ožujka, pa i dulje. O dramatičnosti stanja za hrvatske snage u zadarskom zaleđu nakon početka srpskog protuudara pod kodnim imenom „Čelik“ svjedoči žurno i rizično prebacivanje dijelova gardijskih brigada zračnim mostom iz unutrašnjosti Hrvatske na taj dio bojišta. Među snagama koje su krajem siječnja 1993. na poziv zapovjednika Zbornog područja Split žurno prebačene cestovnim putem s drugog (Južnog) bojišta na zadarsko, radi zaustavljanja protuudara srpskih snaga i stabiliziranja crte obrane, bila je i IX. bojna HOS-a, zapravo, po broju pripadnika to nije bila bojna, nego satnija. Tada je bila u sastavu 114. brigade HV-a na Južnom bojištu, no upravo pod tim imenom i amblemom kojeg, kako čitam jučer u medijima, od početka 1992. više nije bilo u Hrvatskoj vojsci. Budući da obožavam povjesničare kojima je „de iure“ važnije od „de facto“ i zapovjednike koji ne znaju u kakvim su odorama i kakve sve oznake nose njihovi vojnici na terenu, podsjetit ću da su pod tim imenom i s amblemom HOS-a pripadnici IX. bojne HOS-a preuzeli obranu Škabrnje 28. siječnja 1993., dakle par dana, a ne par mjeseci nakon njena oslobođenja, kako piše u nekim medijima! U iznimno zahtjevnim i pogibeljnim uvjetima, kakve mogu izdržati samo najspremniji, najhrabriji i najvjerniji, s obzirom na to da je neprijatelj uspio preuzeti Ražovljevu glavu, ostali su braniti Škabrnju bez zamjene čak 43 dana, s vjerom u Hrvatsku i sa znakovljem HOS-a i Hrvatske vojske ili hrvatskog grba na odori.” – rekao je dr. sc. Nazor.

“Svaka postrojba sa svojim amblemom, sve zajedno za Hrvatsku, borile su se na tom bojištu. Dalmatinci, Slavonci, Zagorci, Međimurci, Ličani, otočani, Istrani, Banovci, Hercegovci, Bosanci, Srbi, Albanci, čak i Irci i Poljaci, katolici, muslimani, pravoslavci, ateisti, svi su s različitim amblemima bili zastupljeni u postrojbama koje su sudjelovale u operaciji „Maslenica“ i obrani tada oslobođenog teritorija.” – zaključio je dr. sc. Nazor, pozivajući da se svim braniteljima oda počast i zahvalnost.

Braniteljski forum