Dan Inženjerijske pukovnije - inženjerci ne zaboravljaju

Povjesnica Inženjerijske pukovnije nas informira da je dana 04. listopada 1991. godine, u vojarni „Prečko“, Zagreb, ustrojena je 33. inženjerijska bojna, kao pristožerna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske. Dana 17. veljače 1993. godine ustrojena je 33. inženjerijska brigada, pravna slijednica 33. inženjerijske bojne a u njezin sastav ulazi i 38. pontonirska bojna, ustrojena 16. listopada 1991. godine u Sesvetskoj Sopnici, kao samostalna postrojba Operativne zone Zagreb.

Tijekom prvih ratnih godina postrojba je sudjelovala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sa zadaćama inženjerijskog osiguranja bojnih djelovanja te razminiranja oslobođenih vojarni i aerodroma. Postrojba je sudjelovala u vojnim operacijama „Bljesak“ i „Oluja“ sa zadaćama inženjerijskog osiguranja bojnih djelovanja, kao što su prijelazi preko rijeka Kupe, Save i Une te razminiranja oslobođenih područja.

Tijekom Domovinskog rata poginulo je 7 pripadnika postrojbe, a 56 ih je ranjeno.

Preustrojem i modernizacijom Oružanih snaga Republike Hrvatske 2008. godine 33. inženjerijska brigada postaje Inženjerijska pukovnija.

Na svečanosti obilježavanja Dana roda inženjerije, 30 godina ustrojavanja Inženjerijske pukovnije (Dan inženjerijske pukovnije) i  Dana vojne kapelanije “Sv. Anđeli čuvari”  nazočili su zapovjednik HKoV generel pukovnik Boris Šerić, izaslanik Načelnika GS OSRH brigadir Robert Suntešić, prvi dočasnik HKoV, te nekadašnji zapovjednici i pripadnici Inženjerijske pukovnije i inženjerijskih postrojbi koliko su omogućavale propisane epidemiološke mjere. 

Posebno dojmljivo i emotivno se inženjercima obratio jedan od nekadašnjih zapovjednika 33. inženjerijske brigade, brigadir Suntešić, te njegovo obraćanje prenosim u cijelosti:

         Poštovane dame  i gospodo, gospodine generale, zapovjedniče Hrvatske kopnene vojske, zapovjedniče Inženjerijske pukovnije,    zapovjednici inženjerijskih postrojbi u miru, vojnici, mornari, dočasnici i časnici, izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što vas mogu pozdraviti i čestitati vam vaš dan, dan roda, postrojbe i blagdan vaših nebeskih zaštitnika u ime načelnika Glavnog stožera OSRH, admirala Roberta Hranja i u svoje osobno ime.

         Uvijek je lijepo doći ili vratiti se u Dom inženjerije! Dom, koji baštini sve svijetle trenutke i uspjehe vaših kolega inženjeraca u Domovinskom ratu koje vi danas s jednakim uspjehom nasljeđujete!

         Ova postrojba, inženjerijska pukovnija, sljednica je svih inženjerijskih vodova gardijskih brigada koje su u ljeto prije 30 godina prvim minskim poljima i zaprečavanjem spriječavale napredak agresora. Pukovnija je i sljednica svih inženjerijskih bojni od 31. do 40.  koje su ustrojene prije 30 godina tijekom rujna i listopada. Pukovnija je i sljednica dva riječna zdruga iz Siska i Osijeka koji su tijekom Domovinskog rata bili naša Hrvatska ratna riječna mornarica. Vi baštinite i sve one putove koji su napravljeni u Domovinskom ratu od Slavonije, preko Velebita do Južnog bojišta, prve razminirane vojarne, mosne i skelske mjesta prijelaza u VRO „Oluja“. Prvu postrojbu koja je Republika Hrvatska pripremala za mirovnu misiju, da vas podsjetim na inženjerijski vod koji se spremao za Nagorno-Karabah.

         Da, moram spomenuti i kao ratni zapovjednik 36. inžpont bojne kako je na današnji dan 01.10., zbjeg od 20.000 ljudi, nakon pada sela u Petrinjskom i Glinskom zaleđu došao do rijeke  Kupe u zbjegu pred neprijateljem. U selu Letovaniću dočekala ih je mala  skela, nosivosti par tona koja je mogla prevesti samo 1 traktor i par ljudi u  jednoj turi. Tijekom 01. listopada i noći sa 01. na 02. listopada, most od „Bailey” materijala napravili su pripadnici 36. inžpont bojne te konačno 02. listopada zbjeg je mogao prijeći preko rijeke Kupe na siguran teritorij. U spomen na taj dan, slavimo Dan inženjerije i naše nebeske zaštitnike „Anđele čuvare“.

         Ali, inženjerijska pukovnija ne živi samo od povijesnih uspjeha, vaš rad se nastavio jednako uspješno i nakon Domovinskog rata!
         Vi ste, uz gardijsku motoriziranu brigadu, prva postrojba koja je 2008. ocijenjena po NATO standardima i to dvije satnije i inženjerijska  i pionirska. Vi ste postrojba koja iza sebe ima i iskustvo postrojbe koja je bila i UN misiji. I dalje ste nositelj razminiranje u Republici Hrvatskoj i glavna naša snaga i na rijekama i u izgradnji puteva!  Također i nositelji ste pomoći Hrvatskom narodu i kod snježnih nepogoda, poplava, potresa.
         I ove godine ste, kao i vaši prethodnici 1991. bili nezamjenjivi, svojim radom, ljudima iz Petrinje, Gline i okolice nakon razornog potresa.

          I za kraj, nešto nesvakidašnje. Gledam neki dan na „National Geographicu” tzv. „Hrvatski dan”, jer su bila tri dokumentarne emisije o Hrvatskoj. Hrvatska gastronomija , hrvatske uspješne auto industrije (Mate Rimac) i emisija iz serijala „Europa iz zraka”, koja je prikazivala ljepote naše domovine. Osim Dubrovnika, Kornata, Like, Slavonije, Zagorja, ekipa iz National Geographica  snimila je i jednu postrojbu iz zraka. Vas na tornju Zagrebačke katedrale! I baš sam bio ponosan što sam bio dio ove pukovnije, što vas poznajem i što sam vam bio zapovjednik.

         Želim vam, i u ime Načelnika Glavnog stožera OS RH i u svoje ime da nas naši nebeski zaštitnici „Anđeli čuvari“, bez obzira što imaju pune ruke posla sa nama svih ovih godina i dalje čuvaju, i u minskim poljima i na rijekama i u inženjerijskim strojevima!!
         Inženjerke i inženjerci, čestitam vam Vaš dan, Dan roda inženjerije i Dan pukovnije!!

Meni kao jednom od nekadašnjih zapovjednika 33. inženjerijske brigade su ipak zasmetale neke stvari koje omalovažavaju inženjerce, posebno kad je činjenica da bi sve naše VRO bile upitne u izvođenju da inženjerci nisu osigurali uvođenje u borbu borbenih postrojbi, a i sami učestvovali u svim operacijama. 

Prvo jako me zasmetalo što se vojarna "Kamensko" preimenovala u vojarnu "110 brigade HV". Posebno kao Karlovčan cijenim 110 brigadu i njezine pripadnike, ali u vojarni na Kamenskom je uvijek bila samo inženjerija. Kada je formirana 33. inženjerijska brigada (vidi povjesnicu) određena joj je VP 1033 Karlovac.  Odmah po završetku VRO "Oluja" 33. inžbr se uselila u vojarnu Kamensko i pristupila njezinom uređenju i nikada nijedan druga postrojba nije bila u toj vojarni.  Kao inženjerac se osjećam kao da su nam ukrali vojarnu.  Vjerujte to je strašan osjećaj, kada se politika umiješa tamo gdje joj zasigurno nije mjesto i stvara se potpuno nepotrebno animozitet između postrojbi HV.  U Karlovu su bila 32 objekta (vojarne) bivše JNA, u nekima je bila i 110 brigada HV i usuđujem se reći oslobodila je sve vojarne, ali u "Kamensko" nije nikad ušla, niti ju je koristila.

U razgovoru s inženjercima sam vidio da svi dijele moje zgražavanje i nezadovoljstvo, jer oni su dali drugačiji prijedlog. Nerazumljivo je da se nije prihvatio prijedlog postrojbe koja koristi vojarnu i jedina ju je koristila i sada vojarna novi ime jedne mogu slobodno reći pješačke postrojbe, to je veliko poniženje za nas inženjerce. 

No, možda nije to previše čudno kad se zna da nijedan inženjerijski časnik, na zapovjednim dužnostima i rodu inženjerija nije promaknut u čin generala. 

I još jedan stvar me jako zasmetala. Kad sam bio zapovjednik 33. inženjerijske brigade na svim obilježavanjima su bili nazočni i predstavnici političke vlasti Karlovačke županije i gradova u Karlovačkoj županiji.  Ovaj puta je počast i priznanje inženjerijskoj brigadi dalo jedino 13 svećenika koji su koncelebrirali Svetu misu. 

Jako me začudio i to što za 30. obljetnicu ustrojavanja jedne i stožernih postrojbi OS RH, nije bili baš ni jednog promaknuća, što Vrhovni zapovjednik OS RH, Ministar obrane RH, Načelnik GS OSRH nisu našlo za potrebitim da bar pohvale, ako ništa drugo, inženjerce koji su eksplozivom odvajali toranj Zagrebačke katedrale, jer kao što kaže moj nasljednik to se prikazuje u dokumentarcima National Geographica , te je nesumnjivo doprinos međunarodnom ugledu Republike Hrvatske.

Sjećam se događaja iz VO "Medački džep". Još za vrijeme bojnih djelovanja jedan general je obilazio branitelje na bojišnici u cilju podizanja borbenog morala. U Divoselu je naišao na jednog vojnika koji je legao na sred ceste i začuđen što nije zauzeo neki zaklon, ga je upitao što radi na cesti. Vojnik je odgovorio da čeka inženjerce da mu dođu iskopati rov. General je nagradio vojnika za hrabrost. 

umirovljeni pukovnik Željko Tomašić, mag.ing.aedif

foto: stn Dražen Ćulig

  • sl1
  • sl2
  • sl3
  • sl4
  • sl5
  • sl6
  • sl7
  • sl8
  • sl9