Dobročinstva - Kako je sporo sjećanje, a kako je brz zaborav

Znano je da dobrotvori i heroji odlaze tiho, bez pompe. Danas smo na posljednji počinak ispratili našu sumještanku Mariju Žunek r. Blažević (Maricu). Iako je doživjela lijepih 92 godine, ali svaki odlazak je bolan za obitelj i prijatelje. Rođena Slunjanka svog životnog partnera je našla u Međimurcu, Mirku Žuneku iz Vukanovca.

Život ih nije mazio i trbuhom za kruhom otišli su na rad u Njemačku, ali nisu zaboravili svoje Međimurje. Kad je krenulo po zlu 90-tih u Augsburgu u Njemačkoj su organizirali prikupljanje humanitarne pomoći za prognanike koji su privremeni boravak našli u tadašnjoj MZ Vukanovec i potrebitim Vukanovčarima.

Šleper potrepština je tako stigao u Društveni dom u Vukanovcu i mnogim obiteljima i djeci je donacija vratila vjeru u dobre ljude i stvorila osjećaj da nisu sami i zaboravljeni.  Marica i Mirko su nesebično pružali pomoć koliko god se moglo i uspjeli su probiti sve administrativne zapreke da pomoć dođe potrebitima.

Mirko je umro prije, srce nije izdržalo i pokopan je na mjesnom groblju u Gornjem Mihaljevcu, a danas mu se pridružila, po svojoj želji, njegova Marica, te je pokopana uz muža Mirka.

Na posljednjem ispraćaju okupilo se oko 30-tak mještana, a izgleda da su mnogi zaboravili dobra djela Marice i Mirka kad su bili u potrebi. Očigledno sjećanja brzo blijede, a zaborav postaje prokletstvo hrvatskoga naroda. 

Željko Tomašić